Svi postovi
Umetnost1 min čitanja

Kako bojimo zalazak sunca koji se nikada ne ponavlja

Svako ostrvo u Aurvaneu je ručno oslikano, ali svetlost koja pada na njega nije. Evo kako se ovo dvoje sreće.

Autor Mira Okonedo · Umetnost i animacija

Odavno smo postavili pravilo: ništa u Aurvaneu nije osvetljeno teksturom. Svako ostrvo je oslikano ravno, u tri ili četiri nijanse, a ceo ambijent potiče od neba.

Tri sloja boje

Svaka scena je izgrađena od iste tri komponente:

  • Gradijent neba koji prati doba dana, od duboke noćne plave do boje užarenog narandžastog.
  • Oslikane siluete ostrva, kula i grebena, složene po udaljenosti.
  • Pojas magle između slojeva, obojen nebom, tako da se udaljeni oblici rastvaraju u njemu.

Pošto magla poprima boju neba, jedna promena sunca pomera ceo svet odjednom. Jedan klizač, i arhipelag prelazi iz nade u strah.

Zašto se nikada ne ponavlja

Sunce u Aurvaneu se polako kreće kroz celu igru, a ostrva lebde na vetru. Nikada se ista kula ne vidi dvaput pod istim svetlom, što se pokazalo kao najbolji alat za snalaženje koji imamo: igrači pamte kada su negde bili, ne samo gde.

Prestali smo da bojimo mesta i počeli da bojimo trenutke.

Šta je sledeće

Sledeći put će naš dizajner zvuka objasniti zašto fenjer zuji u drugačijoj nijansi na svakom ostrvu. Spojler: to je zbog zvona.